Ko se sjeća septembra još


12.11.2017.

Ako me ikada sretneš

Ja znam da ti vjerovatno misliš da ne želiš da ti pokažem blog jer pišem o tebi. Mogao bih ti reći da to nije istina i slagati neki baš dobar izgovor, ali umjesto toga ti samo nesigurno kažem da to nije istina, a istina je da to fakat nije istina. Dakle, od istine ti napravim laž, jer ne postoji drugi način da u tebi probudim sumnju o onome što je u meni ili da ohrabrim sumnju koja već postoji. Znam da moja istinita laž prolazi i da je sumnja prisutna, jer i ja sumnjam isto samo u kontra smjeru. Kada neke stvari ne želim reći nikome, onda ih nikome ne govorim. Ni u javi, ni u snu, a ni na mjestu gdje niko ne zna ko to priča. I samo razmišljam o tome i zamišljam. Ja znam da i ti zamišljaš. Negdje u tvojoj glavi iza komplikovanog gradiva i prijateljskih poveznica, ja žurnim korakom dolazim da te pozdravim. Ako me ikada sretneš na ovom mjestu, evo znaj da sam ti ispunio želju i da sam pisao o tebi, kratko, a ono što sam zamislio još niko ne treba da zna, jer ja nisam siguran da li ovo stvarno jeste tvoja želja.

07.10.2017.

Igre sjena

S jednom sam se potukao, na šake, momački. Drugu sam zadavio, a treću sam izbo...Ovo je prvi put da sanjam neke agresivne sjene, moje sjene. Mogla se tačno vidjeti razlika između normalnih sjena i ovih. Ove su bile kao tamnije i bježale brate, ko kod Pana traPe. Znaš kako je teško trčati u snu, sad zamisli koliko je teško lijevi, desni kroše, aperkat, direkt, zamisli ba. Sad reci da nisam pravi dasa, prebio sjene u takvim oklnostima...Hajd na šake!!! Ovakve ove neozbiljne snove pričam drugarici bratu svom i šta će nego steći utisak da samo to sanjam. Veli mi je li se zabrinem ja zbog tih snova? Šta se imam brinut ženo draga, brino bih se da mene sjena nagaza, pa ja. Brinem se ba što me neki dan spusti cura za kafu...uletio joj praaaavo, ona se nasmija govori "super ti je ulet, originalan si ako ništa". Pa dobro kontam gdje će nas ta originalnost odvest? "Ja sam zauzeta ali svaka čast na uletu fkt". Eto peha, iskoristi dobar fol, ali dobih aplauz... Šta ti je. Počeli su se ovi postovi vrtit oko žena, neka su. Zaredaću postova kritičkog osvrta na pogreške iz prošlosti. Neki dan muhabet s haverom, skontao ja blokirala me ova jedna što smo se kontaktirali ali još prije mjesec, al nisam ja to popustio još, imam planove! Imao sam... Dolazi još jedna brat drugarica baš taj dan, kaže jezik za zube, kontaktašica se udaje... Udaje se majstore, pa okle sine??? Odakle resursi ba? Šta je reć oko? Komična situacija ono, htio bih ja tu nešto, zna to ko me zna, i bilo bi normala da je ono kao skontala se s drugim znaš neke shemice, neke faze, a ona dala ruku. 20 godina je djetetu ba. S pozitivne strane, biće neki share Prljavog Kazališta heheeee!

29.09.2017.

Reagirati

Do prije mjesec, dva u vrh glave, nisam ti mogao dva puta zaredom izaći u isti kafić, a eto recimo da na dnevnoj bazi prosječno posjetim 0.4 kafića, pa ti skontaj niz. Rijetko kad sam zapravo na mjesečnoj bazi ušao u isti kafić dva puta. Nema lokala u koji nisam zaš'o, širom Bosne. I pored tog ogromnog broja, samo sam se na četiri mjesta susreo za normalnim i stvarno ljubaznim dakle profesionalnim osobljem u Sarajevu i jedan u Bihaću. Nisam kretenčina i nisam snob, znam šta je raditi i kako je raditi, kako je ne imati para i imati ih. Ljubaznost je pola posla, LJUBAZNOST brate vjeruj mi. Ja ne znam jesam li upravu ali konobaru nikad nisam rekao, "e daj meni ovo", "donesi mi ono", uvijek mi je pristup, "mogu li ja dobiti...". Pitam brate ljubazno, jer šta znaš možda nema na stanju, možda i ne mogu dobit iz nekog razloga... Sjednem u Hari u Travniku, mala digresija ali u Hariju su ubjedljivo najbolji ćevapi na svijetu, neka sam sto puta iz Sarajeva, bolji su mu i od Lutvinih čak, a ko kaže da nisu njemu je čuna mala! U Hariju sam eto bio bezbroj puta ba, al helem sjedio danas dolazi radnik staje on kraj stola prvo nešto razgleda ja ga gledam i sjeti se eto on nakon nekih haman 10 sekundi reći dobar dan izvolite, ja reko možel meni desetka s kajmakom i taman jaran da zausti ode on ba...ode u neku stvar nešto razgleda oko stolova, ni izvini, ni ček sekundu, ode nako brat. Al vrati se i ono ko da ništa nije bilo i veli hajde bil mogli vamo negdje drugo sjest tu su radnici nešto radili vidim tamo neka pilota, al da ne dužim prošeta nas kroz lokal dobro dok nas ne smjesti. Sreća dolazi poslije drugi konobar mlad momak, malo pogubljen al normala fin, to pogubljen i halalim vidim mojih godina. Al skrenuh s pričom skroz, hoću reći što više ne mijenjam toliko često kafiće, iako ne mogu ono, "naša baza", "ono naše", "ma imamo mi to svoje", sad sjedim majstore samo u jednom kafiću, uživam u ambijentu, uživam u razmjeni pristojnosti i osjećam se ko dingospo ba ZDRRRRAVO!

25.09.2017.

Paralele

Dva-tri dana je meso tako faširano stajalo u frižideru, ali burek se nikada nije rodio. Jer lakše je umijesit sastojke za ćufte. Ili nije? Vječito pitanje. U susretu sutrašnjoj latino večeri, u mojoj kuhinji će biti upriličen lagani ručak s rižom i krilcima. Generalno ovako raja koju ja znam, nisu nešto kulinarski osviješteni. Malo poražavajuće iskreno, a još gore je to kad neko sav ponosan izjavi, "Ja ba ne znam ni jaje razbit!". Fali kulinarske edukacije!!! Jednom sam čak planirao pokrenuti web stranicu na tu temu posvećenu studentima, low budget recepti, tajana... Neko mjesto gdje bi eto raja razmjenivala recepta i cijene sastojaka. Međutim već postoje stranice za to i ne rade taj trik. Istina nisu baš direktno posvećene studentima...možda bi se moglo pokušat hmmmmh. Helem, opet ne vjerujem u taj uspjeh, ovim ljudima je potrebno da im staviš jaje u ruku, uzmeš im ruku i zajedno ga razbijete da bi skontali koncept, a isto bi trebalo i za miješanje pirea ono. Općenito za sve u životu fali edukacijskih radionica. Mnoge organizacije na fejsbuku folovujem sa SEE FIRST opcijom, dakle od omladinskih stranačkih sektora, NGO, vjerskih... Vidio sam mnoge posjete starim, iznemoglim i mnoge humanitarne akcije, mnoge inicijative (uglavnom neuspješne), ali nigdje nisam vidio da se nudi neka edukacija, radionica! Neke instrukcije osnovcima, srednjoškolcima, neki informatički klub, osnove elektrotehnike, kulinarstva, bilo šta. Nula bodova. Neka neko kaže da sam bezosjećajan, ali humanitarne akcije ovog tipa koji se u 99% slučajeva (a to je materijalna pomoć) je niĐe veze! Mislim da trebamo mnogo više organizacija (ne reklamiram fkt) tipa Mentor iz Sarajeva, jer oni se bavi upravo ovim stvarima o kojima govorima da su potrebne. Trebamo mnogo više jer jarane ne može taj mali Mentor da pokrije niti jednu općinu...

20.09.2017.

Burek u svemiru

Znači danas će brat da pravi slagani burek! Čitam negdje piše polagani burek... Nisu mi jasne te neke lokalne terminologije, polagani jarane. Ima malo, ali jako malo logike, jer ono polažeš juFku. Ali kad hoćeš da opišeš kako to radiš, onda kažeš da slažeš juFke i iz toga je logičnije slagani nego polagani, pa ja. Jeo sam jučer krompirušu u SCC-u prvi put i mogu reći da nije kao kod majstora ovdje u komšiluku. Vani jedem jako rijetko, ali kad jedem to je obično ćevap, kebab itd. Majstor pitar u komšiluku je dobar čovjek. Ne samo zato što mu je krompiruša sočna nego ljubazan čovjek upita se i pita se za tebe, a i uvijek ti doda na vagu za istu cijenu. Vidiš uvijek uzmem u papir, a trebao bih jednom kod njega da jedem da vidim šta ima za reći. Kažu da majstor dodaje malo Halida Bešlića kao "tajni" recept pa su mu zato pite dobre. Može bit jer i ja dodajem malo psihodeličnog dip hausa kad mećem piletinu u rernu. Hit! Pao snijeg na Prokoškom. Haman ćemo morat sanke nosit.

19.09.2017.

Šta god rekli

Dexter je moj najdraži serijal. Znaš ono kako se uživiš u seriju ako je dosta gledaš? E tako s Dexterom brate postaješ imun na emocije i zato mi se Dexter i sviđa. Trebam opet počet da ga gledam. Bojim se da bih mogao početi pisati nešto o najboljoj drugarici, a to bi bila velika šteta. Jer kad počneš da puštaš van te neke emocije, zajebeš situaciju, a situacija se može dobro zajebati. Nađoh neke dobre kavere na jutjubu, neki bend STEVE´N´SEAGULLS, strašan zvuk, pogotovo kaveri metalike.

17.09.2017.

Zona Zamfirova

Ne znam kako ranije nisam pogledao ovu komediju. Film ubio nogama. Dobra muzika, lijepa priča i prelijepa glumica...Probudi u meni neku čežnju za nečim, za nekom Zonom al nemam u životu neku Zonu trenutno, pa nije kompletan osjećaj, pih. Pokušao sam je identifikovat s nekom zamal simpatijom, možda bivšom, ali nemam tu emociju. Eto ne žalim se da mi išta fali ali fali mi jedna Zone mori. Tako neki, da se ne lažemo, izazov. Simpa mi je taj južnosrpski što pričaju u filmu, teško razumljiv istina. Ne znam da li i dan danas pričaju tako ili je ovo pak neka arhaična verzija. Ono 'mori' mi je strašna riječ i od danas je forsiram mori!!! Helem, neki dan sam bio na MSCommunity konferenciji na Ilidži. Sretnem nekog jarana od kojeg sam, sagledavši činjenice, urađene projekte i broj jezika koje poznajem, zaista neuporedivo bolji developer. Zapravo se on još ne može ni zvat programerom ikakvog tipa. Pokaza mi logo jedne od firmi i govori kako će on tu raditi. Pitam ga kako zna da će baš tu, što ne neka druga? Na šta će on ponosno, bez imalo stida, "Pa tu je moj amidža neki šef". Vjeruj brate da sam mu htio šamarčinu svezat, da mu zvoni uho do diplomskog (ponavlja godinu). Štela igra jaku malu ulogu u ovom poslu, to znaju ptice na grani, ali kontaš ba...tišina mori.

16.09.2017.

Iz keca u tricu

Na jučerašnjem postu sam zaboravio spomenuti jednu tužnu anegdotu. Khm, naime, jedne divne noći, malo ranije ove godine, u jednoj beogradskoj diskoteci ja bijah sa društvom (mnogobrojno društvo). I bijaše ova jedna atraktivna prijateljica u minjaku (do pupka...) i neki điđi miđi je tu počeo, ali meni se više sviđaše ova jedna što se bavi latino plesovima, rrrr. I hajde tamo ga vamo ga, šejtan me tjera na ovu prvu, al ja se najednom trznem iz okova začaranih mini suknjom i okrenem se prema ovoj drugoj ne bih li šta s njom. Nije plesačica ništa diskretnija inače al eto bila je u farmericama tu noć. Međutim negdje je ona odlutala u tom trenutku pa je nisam vidio, te se ja tako upitne face okrećem za 180 nazad mom dragom minjaku koji se eto u tim trenucima mirio sa bivšim momkom...Svi mi znamo kako to izgleda kad se dvoje mire pa ne moram da opisujem. Iza mojih leđa kćeri, uredu je. Za cijelog svog života nisam iz frizerskog izašao ružniji nego danas. Morao sam kući mašinicu u ruke da lagano popravim. Popravio sam brate tako da više frizeru ne idem. Mislim to je fazon na keca sa strane, prelaz i gore trica, nije neka nauka i prije sam se nekad tako šišao. Imao sam raznih frizura u životu majstore. Od duge do zalizane, od ćelave to čupave...

16.09.2017.

Posljednja oaza

Kako mi je prošle godine svaki ulet urodio plodom, tako ove nije nijedan. Evo tri sam ih uvezao brate. Znaš ono kad su drugarice neke ženske zagrijane za tebe, al' u smislu da budeš dečko njihove drugarice? Onda dođe ženska i, pa dobro kulturno, te preskoči. Šta se drugarice miješaju uopšte, al kad se već miješaju daj poslušaj ih majka mu stara. Ma do drugarica je vala nije do mene sigurno, pa ja...nikad poraz, samo lekcija. Gore od tih drugarica te mogu sjebat samo hostese. Hostese ono ba prijatne kontaš to im posao, nasmije se, pogleda te u okice, a teeebi ono milo bude znaš. Ne znaš ti sad jel to ona tebi suptilno nešto ili samo radi posao. Mislim razum zna majstore, cura se nasmije i pogleda još hiljadu ljudi, jer host je majku mu. Ali tarzanski te nagon jarane malo zeza. Pokušavam skontat još sličnih situacija, ima bar hiljadu vrsta. Evo komentariše ti žensko post jarane i ovaj Tarzan u tebi konta aaa evo ga, al spusti se keru ba voli čitat cura i to ti je, pa ja. Ili pak promovise svoj blog. Šta ćeč ba kad si sexy teško ti je razlučit...

13.09.2017.

Crk'o rock 'n' roll

Koju vrstu muzike volim? Ovisi o lokaciji i fazi u kojoj sam trenutno, dakle volim svu muziku. Kao velikom ljubitelju ex-yu roka, isti mi se u zadnje vrijeme popeo na vrh glave i više ga ne mogu ni sekunde slušat. Ne mogu jer ga fakat nenormalno forsiraju i opraše je. Članovi sarajevskih "originalnih" bendića se smiju raznim novopečenim "reperima" na jutjubu koji ipak imaju daleko više petlje pa pišu svoje tekstove, svoju muziku i s tim izlaze u javnost. Ti bendovi su i razlog sto je rikno rokenrol jer ga nisu razvijali, pa se svaka pjesma i dalje bazira na 3-4 osnovna akorda. Sviraju komercijale, tapkaju u mjestu tugujući za nečim što se neko potrudio da bude dobra platforma za dalju nadogradnju. Pa ni Pušenje čak ne forsira svoju staru muziku koliko ovi što ih "pokrivaju". Ali treba imati talenta i muda prije svega pa napraviti nešto novo. Dubioza je uspjela, SARS je uspio... I turbo folk je uspio kao inovacija (jebi ga). Fun fact, iako nemam bend niti imam želju da ga imam, jer stručnjak sam u drugoj oblasti (molim lijepo), piskaram neku kratku poeziju pa svremena na vrijeme sviram i pjevam (pazi gdje) na instagramu!


Stariji postovi